Crkva kao nositelj ideje i prakse suživota u reintegraciji Hrvatskog podunavlja

Sažetak

Aktualni proces mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja otvorio je niz pitanja među kojima je i pitanje utopističnosti ideje suživota izgonitelja i izgnanih, sada povratnika. Gdje je taj "topos" koji bi ovu ideju učinio životnom: je li to državni pritisak i jamstva sigurnosti, gospodarski interes novoga poduzetničkog naraštaja, ili je to "moralna obveza" i "dug prema domovini"? Uvažavajući ove čimbenike, ipak ključni "topos", smatra autor, leži u angažiranju Rimokatoličke crkve na buđenju i stvaranju kršćanske svijesti opraštanja i služenja. To je zato što ovim podnebljem dominira Katolička crkva, unatoč imenom prisutnih desetak drugih vjerskih zajednica. Pred Crkvom je velik izazov i zadatak da iz "ortodoksije" prijeđe u "ortopraksiju". U predviđanju uspješnosti ovoga "prijelaza" koristit ćemo rezultate dijela istraživanja provedenog u travnju 1995. među vjernicima Katoličke crkve u istočnoj Slavoniji. Oni će nam sugerirati koliko je vjernička populacija spremna slijediti ideju civilizacije ljubavi i solidarnosti koju Crkva razvija od Pavla VI naovamo, a onda i koliko je ideja suživota (ne)utopistična.