Suvremene značajke (bio)reprodukcije stanovništva hrvatskog otočja

Sažetak

Podaci demografske statistike i rezultati istraživanja pokazuju da se na hrvatskim otocima odvijaju retrogradni procesi, potpuno oprečni stvarnoj i mogućoj vrijednosti promatranog prostora. U ovom se radu razmatraju (bio)reproduktivne značajke stanovništva u razdoblju 1971-1991. Opća stopa (ženskog) fertiliteta bilježi uzlazno-silazno kretanje. Nakon kratkotrajnog porasta stope početkom 1980-ih, izazvane "eho efektom" (jaki naraštaj žena rođenih u kompenzacijskom razdoblju), u međupopisnom razdoblju 1981-1991. dolazi do njenog značajnog smanjenja; 1991. iznosi 47,8. Neto stopa reprodukcije, kao pokazatelj obnavljanja ženskog stanovništva, u čitavom je promatranom razdoblju ispod granične razine za jednostavnu reprodukciju (1991. iznosi svega 0,79 i gotovo je istovjetna onoj za Hrvatsku /0,80/). To znači da se već duže vrijeme ne obnavlja ženska populacija (nositelj reprodukcije), tj. traje reprodukcijska depopulacija. Takvo je stanje u svim razmatranim skupinama otoka, ali je najniža razina neto stope u pučanstvu sjevernodalmatinskog otočja (0,70). Stopa ukupnog fertiliteta (TFR' = 1,67) pokazuje da nije osigurano naraštajno obnavljanje, a najlošije je stanje u skupini malih otoka (1,42). Slabljenje vitalnog potencijala i pad bioreproduktivne moći bitna je demografska značajka hrvatskog otočja.