Rasa i jezik u prethistoriji

Sažetak

Ljudske populacije bile su snažno potaknute ili prisiljene na seobe zbog učinaka glacijalnih kretanja. Takve su seobe rezultirale značajno pojačanim protokom gena i, s tim u vezi, znatnim smanjivanjem međupopulacijske (rasne) raznolikosti. Kad su se ledenjaci ustalili, i ljudi se trajno naselili, rasne se raznolikosti opet počeše povećavati. S obzirom na vrijeme posljednjega glacijalnog vrhunca − približno prije 20.000 godina, pretpostavljamo da su postojeće rasne, kulturne i jezične loze premlade da bi nam dale povoda o "Rajskom vrtu“, ili bilo kakvu modelu regionalnog kontinuiteta, pa ne bi imalo smisla ni pokušati pratiti ove loze dublje u prošlost od konca posljednjega glacijalnog ciklusa. Posljednji "Rajski vrt" bio je pradomovina nekoj vrsti Homo negdje u Africi prije kojih dva milijuna godina (ali ne i Homo sapiensu prije 100.000 godina). Zacijelo bijaše povremenih razdoblja regionalnoga kontinuiteta, ali je njihove učinke izbrisao svaki veliki glacijalni pokret. Čini se da je priroda gornjopaleolitskih fosila te obrasci i stupnjevi recentne jezične raznolikosti u skladu s ovim scenarijem, ali ne s modelima "Rajskog vrta" ili regionalnog kontinuiteta, ili nekom njihovom kombinacijom. Na dnevnom je redu, dakle, ozbiljno preosmišljavanje scenarija recentne ljudske evolucije.