Iseljavanje iz Berna u Sjedinjene Države, 1870.–1930.: kvantitativna analiza ekonomskih čimbenika

Sažetak

Sjedinjene Države bile su najvažnije odredište švicarskih emigranata u vrijeme masovnog iseljavanja u 19. stoljeću i na početku 20. Oko 250.000 Švicaraca emigriralo je u SAD u tom razdoblju. SAD su bile najvaţniji cilj za većinu emigranata i iz švicarskog kantona Bern. Christoph von Graffenried je 1710. godine osnovao malu koloniju Novi Bern i time je Sjeverna Amerika postala privlačnija za emigrante iz Berna. Međutim, taj projekt kolonizacije bio je samo djelomično uspješan. Broj stanovnika Berna koji su iselili u Sjevernu Ameriku ostao je malen tijekom 18. stoljeća. Bernska vlada podupirala je restriktivnu emigracijsku politiku i pokušavala spriječiti iseljavanje iz Berna ili je katkada potpuno zabranila iseljavanje u Sjevernu Ameriku. Sve u svemu, u 18. stoljeću u Sjevernu Ameriku nije emigriralo više od 6000 stanovnika Berna. Situacija se bitno promijenila u 19. stoljeću, kada su SAD postale najvažnije odredište bernskih emigranata. Prvi iseljenički val krenuo je tijekom dramatičnih gladnih godina 1816/17., drugi u pedesetima, a treći i daleko najveći tijekom recesije u osamdesetima. Ekonomskim oporavkom u devedesetima iseljavanje u SAD se smanjilo i nikada više nije dosegnulo razinu iz prethodnoga desetljeća. U ovom članku autor pokušava objasniti emigraciju iz Berna u SAD između 1870. i 1930. Zato je u žarište stavljena kvantitativna analiza ekonomskih čimbenika. Kao prvo, namjera je članka pokazati da kvantitativne metode mogu biti neobično moćno sredstvo u povijesnom istraživanju iseljavanja. Kvalitativne studije također su važne, ali je prosuđivanje različitih čimbenika koji su doveli do procesa iseljavanja teško zadržati u okviru plana kvalitativnog istraživanja. Na pitanje o korelacijama može se mnogo bolje odgovoriti kvantitativnom analizom. Drugo, autor želi pokazati da su i potisni i privlačni čimbenici imali važnu ulogu u određivanju iseljavanja iz Berna. Autor smatra da je važno naglasiti da se ne smiju zanemariti ni ekonomski čimbenici u zemlji primitka, odnosno u SAD. Osnovu kvantitativne analize čini devet hipoteza. Autor tvrdi da su tradicija emigracije (emigracija u godini t-1), gradnja željezniĉkih pruga u SAD, broj primatelja socijalne pomoći u Bernu i stopa smrtnosti pozitivno korelirali s iseljavanjem iz Berna u SAD. Negativne korelacije očekuju se između bernske emigracije i stope nezaposlenosti u SAD, ulaganja u transportni sustav u Švicarskoj, ulaganja u strukturnu strojogradnju u kantonu Bern, švicarskog indeksa ukupne industrijske proizvodnje i američkog indeksa cijena. Rezultati analize bivarijantnih korelacija potvrđuju sedam hipoteza. Dvije se hipoteze moraju odbaciti. Iseljavanje u godini t-1 najsnažnije korelira s iseljavanjem iz Berna (pozitivno). Zatim slijede varijable ulaganja u strukturnu strojogradnju (negativno), gradnja željezničkih pruga u SAD (pozitivno) i broj stanovnika Berna primatelja socijalne pomoći (pozitivno). Korelacije između iseljavanja iz Berna i američkog indeksa cijena (negativna), švicarska ulaganja u transportni sustav (negativna) i stopa smrtnosti u Bernu (pozitivna) također su važne. Nevažne su samo korelacije između stope nezaposlenosti u SAD i indeksa ukupne industrijske proizvodnje u Švicarskoj i iseljavanja iz Berna. Stopa iseljavanja očito ovisi o ekonomskom razvoju, kako u Bernu tako i u SAD. I potisni i privlačni čimbenici imaju važnu ulogu u određivanju stope iseljavanja. Na žalost, zbog nepotpunih podataka i problema nezavisne varijable iseljavanja koja zaostaje u godini t-1, u ovom članku nije načinjena procjena za model regresije. Svakako bi bilo zanimljivo kada bi se takve regresivne analize mogle provesti u drugim studijama na regionalnoj razini s boljom bazom podataka. Međutim, i u ovom članku autor je uspio pokazati da kvantitativne metode mogu biti vrlo korisno sredstvo u povijesnom istraživanju emigracija i da je iseljavanje iz Berna u SAD između 1870. i 1930. bilo ponajprije društveno-ekonomski masovni pokret.