Očuvanje hrvatskog jezika u Kanadi

Sažetak

Osnovni cilj ovog rada jest utvrditi opće kretanje ukupnog broja stanovnika hrvatskog podrijetla i broja govornika hrvatskog jezika u Kanadi kako bi se dobila što cjelovitija slika o demografskim značajkama hrvatske iseljeničke zajednice u toj prekooceanskoj zemlji. Specifični cilj ovog rada jest ispitati očuvanost hrvatskoga kao manjinskoga ili nasljednog jezika te utvrditi obrasce njegove upotrebe kod različitih generacija govornika. U radu se analiziraju popisi stanovništva Kanade iz 1996., 2001., 2006. i 2011. s obzirom na podatke o brojčanom kretanju i dobnom sastavu stanovništva hrvatskog podrijetla te podatke o upotrebi i poznavanju hrvatskog jezika. Posebna pozornost posvećena je proučavanju lingvističkih popisnih podataka, pa se analiziraju podaci o broju i dobi govornika hrvatskog jezika, o materinskom jeziku kanadskih Hrvata te o jeziku kojim se najčešće govori u obitelji. Kako bi se ostvario specifični cilj rada i ispitala očuvanost hrvatskog jezika, popisni podaci nadopunjuju se podacima dobivenima terenskim anketnim istraživanjem provedenim među pripadnicima hrvatske iseljeničke zajednice u Torontu (N = 220). Pokazalo se da je hrvatski jezik u Kanadi relativno dobro očuvan zahvaljujući tome što je stariji naraštaj iseljenika uspio u prenošenju jezika na mlađi naraštaj. Pritom su bili jednako bitna uloga pojedinca (inzistiranje na upotrebi hrvatskoga u krugu obitelji) i djelovanje šire zajednice (dobro organizirana obrazovna i kulturna djelatnost). Nažalost, održavanje takva pozitivnog stanja u budućnosti će predstavljati ozbiljan izazov, osobito zbog smanjenja dotoka novih iseljenika.

Ključne riječi: Hrvati; Kanada; iseljenici; manjinski jezik; nasljedni jezik; očuvanje jezika