Balkanski put za rješavanje regionalnog sukoba

Sažetak

Glavni razlog pisanja ovog rada je percepcija zajedničke budućnosti različitih naroda u jugoistočnoj Europi, a to je mogućnost stvaranja balkanske federacije. Kao usporedbu sa sadašnjom situacijom na Balkanu autor navodi kultni film Matrix. Ključna točka zapleta u filmu je izbor protagonista između plave i crvene pilule – izbor između već predobro poznate pustoši antagonizma i konfrontacije i miroljubive koegzistencije. Rješenja koja neka strana sila može ponuditi za probleme u regiji nikada ne mogu biti dugotrajna ako ih ne podupiru balkanski narodi; inače bi bila samo izvorište novih konfrontacija. Velike sile dolaze i odlaze u političkom teatru regije, ali ljudi koji ovdje žive i ovaj poluotok nazivaju svojim domom ostaju i moraju trpjeti posljedice stranih upada. Zbog toga konsocijacijska balkanska unija predstavlja rješenje koje male zemlje jugoistočne Europe mogu ponuditi za stabilizaciju regije. Namjera ovog rada je potaknuti raspravu baš o toj temi. Autor smatra da pitanje nacionalnosti valja promatrati na razini individualnih sloboda i ljudskih prava. To bi osiguralo temelj za odvajanje države i nacije i pridonijelo stvaranju dugotrajnog mira u jugoistočnoj europskoj regiji. Tako bi se, u okviru konsocijacijske unije, balkanske narodnosti promatrale kao slobodne asocijacije odijeljene od građanske i političke organizacije države. Zadnjih deset godina regija jugoistočne Europe postala je otrcanim sinonimom za nestabilnost i zaostalost u svjetskim medijima. Žestoki interkulturalni sukobi razorili su strukturu balkanskih društava. Pad željezne zavjese probudio je uspavane povijesne sablasti i oţivio sjećanja na dane kada je regija bila poznatija kao europsko »bure baruta«. Na izmaku 20. stoljeća jugoistočna europska regija nalazi se u istome, ako ne i neizvjesnijem položaju nego na izmaku 19. Autorovo je uvjerenje da će bilo kakav pokušaj rješavanja sukoba u regiji na kraju propasti ako se ne stavi u kontekst sna o balkanskoj uniji. Ta unija može biti samo nadnacionalna, odnosno nenacionalna država, gdje bi svaka etnička, vjerska ili jezična skupina imala vlastitu kulturalnu infrastrukturu. To bi bilo političko i ekonomsko udruživanje koje bi olakšalo koegzistenciju kulturnog integriteta. Jedinstvenost takve političke formacije leži u činjenici da ona osigurava odgovore na individualnoj razini. Balkanska unija bi mogla biti samo demokratsko nezavisno tijelo ljudi koje pokreće snažna predanost zajedničkom poslu. Kao makropolitički model reguliranja sukoba ona ne bi eliminirala razlike nego bi ih samo usmjerila prema miroljubivoj koegzistenciji bez ikakva narušavanja individualnih sloboda. Promatrajući kompleksnost balkanskog sukoba, autor vjeruje da je jedino trajno rješenje problema jugoistočne Europe stvaranje balkanske unije. Implementacija te ideje neutralizirala bi sukob različitih interesa u regiji jer se njezino ostvarenje može postići samo istinskim i požrtvovnim sudjelovanjem svih država jugoistočne Europe. Unija ne bi uključivala samo angažiranje vlada nego i aktivno sudjelovanje običnih ljudi. Jednom pokrenut, taj zajednički napor bi poput grude snijega oslobodio put za ostvarenje te ideje. Rezultati takvog napora mogu samo dovesti do važne promjene na bolje u cijeloj regiji, što je važno i za sigurnost i boljitak Europe u cjelini. Nedavni događaji su pokazali da ideje tješnje suradnje i integracije u regiji nisu nepoznate. Treba iskoristiti prednosti sadašnjeg trenutka za unapređenje procesa regionalne suradnje. Prepoznavanje heterogenosti jugoistočne Europe nužno je za njezinu budućnost, a spremnost da se radi unutar nje i možda putem nje jest sudbina regije. Često se previđa da je endemski separatizam jugoistočne Europe doveo i do krize u produkciji znanja, što koči blagostanje regije i osuđuje ju na sadašnje nazadovanje. Zato prvi korak treba biti razvoj programa kulturne razmjene i panbalkanski susreti koji bi pokrenuli potporu ideji o balkanskoj uniji.