Singapurski Sindi – očuvanje jezika ili jezični pomak

Sažetak

U radu se ispituje izbor jezika u kući, na poslu i u domeni religije manjinske etničke skupine (Sindi) u Singapuru. Sindi su iseljenička zajednica i selilačko pleme sa široko rasprostranjenim međunarodnim etničkim mrežama. Rad daje sociolingvistička zapažanja temeljena na kvalitativnom ispitivanju 8 sindskih obitelji koje se sastoje od 28 singapurskih Sindija. Cilj istraživanja bio je odrediti je li sindski jezik sačuvan među singapurskim Sindima ili je marginaliziran u korist engleskoga, elitnog jezika. Istraživanje je pokazalo da je miješani govor, koji se katkada sastoji ne samo od dvaju nego i od triju jezika, postao novom opcijom pripadnika zajednice koji se moraju prilagoditi lingvističkim sklonostima i mladih i starih članova. Raznolikosti jezičnih mogućnosti koje se otvaraju singapurskoj sindskoj jezičnoj zajednici i koje ona koristi, nisu jednoobrazne. Kako je to zajednica koja se mnogo selila, posljedica je da se njihove životne povijesti i iskustva sudaraju s dominantnim jezikom koji se upotrebljava. To balansiranje između jezika je strategija prilagodbe koja, čini se, zadovoljava potrebe niza sugovornika od kojih jedni pasivno znaju jedan jezik, a ostali drugi. Budući da ispitanici u ovom uzorku posjeduju različite razine znanja sindskoga i engleskog jezika, miješani govor ne samo da odražava strategiju prilagodbe članova zajednice u interakciji nego i njihove vlastite lingvističke preferencije. Takav miješani govor primijećen je i u mnogim višejezičnim društvima gdje jezične zajednice imaju više od jednog jezika na svom repertoaru, a pojava promjene koda postala je prilično utvrđeno sredstvo komunikacije. Miješani govor samo je odraz miješanoga govora širega singapurskog društva. Stariji pripadnici zajednice održavaju svoj autoritet donekle upotrebljavajući etnički jezik u govoru miješanih kodova gdje je engleski dominantan. Engleski dominira lingvističkim navikama promjene koda u mladih singapurskih Sindija u međusobnoj komunikaciji. Upotreba sindija u tome kodski miješanom govoru je nominalna. Funkcije sindskih leksičkih elemenata općenito su kulturne i/ili vjerske. Uloga Sindija kao etničkog markera i jezik pripadnika iste jezične zajednice slabe, a etničkom jeziku namijenjena je eksludirajuća funkcija, tj. on se upotrebljava kada su u blizini nečlanovi i kada postoji potreba za čuvanjem privatnih informacija. Raznolikost engleskoga koji upotrebljavaju mladi Sindi u neformalnom razgovoru sa svojim vršnjacima predstavlja šarenilo Singapura. Izbor koda u sindskim kućanstvima pokazuje društvo u tranziciji s govornicima koji mijenjaju kodove u zavisnosti od sugovornika. Zahvaljujući svojoj internacionalnoj zajednici i trgovačkim mrežama, sindska singapurska zajednica vješta je u engleskome. Mnogi Sindi naginju prevladavajućoj upotrebi međunarodnog jezika, čak i u međusobnoj komunikaciji. Upotreba dominantnoga engleskoga u razgovoru s vršnjacima ili mlađim članovima zajednice, suprotstavljena sindskoj promjeni koda u komunikaciji sa starijim članovima, pokazuje da je samo pitanje vremena kada će se obitelj udaljiti od upotrebe etničkoga ili starosjedilačkog jezika. Smrću starijih pripadnika engleski će postati dominantnim jezikom zajednice. Potreba za akomodacijom više neće postojati premda će se miješanje i promjena kodova možda još koristiti u vezi s kulturnim i religijskim temama.