Znanstvenici s područja društvenih znanosti o etničkim odnosima u Hrvatskoj nakon 1989: analiza sadržaja bibliografije s komentarima

Sažetak

Članak prikazuje glavne rezultate kvalitativne analize anotirane bibliografije o etničkim odnosima u Hrvatskoj nakon 1989., koju je priredila Ivana Đurić sa Srednjoevropskog sveučilišta (CEU), Odsjeka za jugoistočne evropske studije (Budimpešta). Bibliografija je odabrani uzorak akademske literature (50 knjiga i 58 članaka) čiji su autori, uz nekoliko iznimaka, hrvatski znanstvenici s područja društvenih i političkih znanosti, a tiskana je između 1989. i 1998. Odabrano je pet glavnih kriterija klasifikacije koji “najbolje” opisuju glavni tok akademskog interesa u Hrvatskoj i za Hrvatsku tijekom posljednjeg desetljeća. To su teme koje se bave: 1. etničkim identitetom, 2. nacionalizmom i etničkim sukobima, 3. ratnim i ljudskim stradanjima vezanim uz rat, 4. ljudskim i etničkim pravima i pravima manjina, i 5. multikulturalizmom i demokracijom. S iznimkom nekoliko naslova (11 jedinica), recenzent smatra anotiranu bibliografiju potpunom, s uobičajenim knjižničnim podacima za pretraživanje, reprezentativnom zbog širokog spektra disciplina, balansiranom u odabiru i zato poučnom kako za studente, tako i za istraživače moderne hrvatske akademske literature. Niz kompleksnih (multivarijantnih) statističkih zaključaka izvučeno je iz baze podataka te podvrgnuto analizi sadržaja i relevantnim kvantitativnim metodama. Prvo, odabrana akademska literatura najčešće se bavila temama koje se odnose na etnički identitet (40%), zatim na etničke sukobe (28%) i ljudska prava (14%), tim redoslijedom. Drugo, otkriven je statistički znatan pomak akademskog interesa tijekom posljednjih deset godina od problema etničkog identiteta i sukoba prema temama multikulturalizma i ljudskih prava. Prilično indikativno, oko 2/3 bibliografije bavi se temama koje su relevantne isključivo za Hrvatsku, dok su reference za ostale susjedne zemlje raštrkane i marginalne, uključujući države sljednice bivše Jugoslavije. Zbog toga se bibliografija u cjelini ne može smatrati reprezentativnom za etničke odnose u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije, kao ni za multietničke probleme u ostalim susjednim zemljama, primjerice Mađarskoj ili Italiji. Bibliografija također sadržava mnogo socioloških, povijesnih i političkih znanstvenih publikacija (preko 55%), dok se reference za ostala područja pojavljuju mjestimično (primjerice psihologija, antropologija). Znakovitim se čini i razmjerno visok postotak radova s NA (neutvrđenom) klasifikacijom discipline (17%) što se, s druge strane, može uzeti kao “indeks” za multidisciplinarne pristupe. U raspravi autor objašnjava činjenicu da akademsko istraživanje i kritička evaluacija glavnih javnih događaja može predstavljati važan dio povijesnog bilježenja društvenih djelovanja koja se odnose na ljudska prava i društvenu pravdu u različitim vremenima i za različite etničke i nacionalne skupine kao condicio sine qua non u izgradnji pravednijega i mirotvornijega multietničkog društva na povijesnim teritorijima srednjoistočne Europe, kao što je Hrvatska.