Etnopsihologijski okvir hrvatske i srpske nacije

Sažetak

Na području jugoistočne Europe (Ilirik) homogenost se ostvarivala na temelju tradicionalnih modela. Istraživanje nacionalizama i nacija u jugoistočnoj Europi moguće je i etnopsihološkim pristupom. U patrijarhalnom društvu, na temelju ideologije (narodne pjesme, mitovi i dr.), autor otkriva sindrom Kraljevića Marka (simptomi: projekcije, paranoja i narcizam). Srednjovjekovna Srbija u kojoj su bile povezane država i crkva imala je drukčiji društveni razvoj od europskog društva (dugo trajanje orijentalne despocije). Moderna nacionalna država potpomognuta Crkvom poticala je paranoju i projekcije u stanovništvu stvorivši ideju o velikoj Srbiji. Hrvati su se rano uključili u europsko-kršćansku civilizaciju i primajući od drugih, a zadržavajući svoje, stvorili su autohtonu kulturu. U njih su se razvili razni tipovi društva (dalmatinske komune, hrvatsko plemstvo, sjeverni feudalizam i kraljevski slobodni gradovi), ali i oni imaju svoj »krvavi niz« utemeljen u sindromu Kraljevića Marka. Razvoj poslije 1918. autor tumači sukobom dviju kulturnih i društvenih tradicija, koristeći pri tom i frojdovske teorije (arhaična destruktivnost srpskih i hrvatskih kvislinga).