Podrijetlo Etruščana

Sažetak

U razdoblju humanizma napredovale su povijesne znanosti te epigrafska i arheološka istraživanja. Tada je bio učinjen i prvi korak u pogledu teorije o podrijetlu Etruščana. Međutim, više-manje znanstveni pristup pitanju podrijetla pojavio se tek u 18. stoljeću, i zatim krenuo u tri smjera. Prema jednoj teoriji, Etruščani su istočnog podrijetla, prema drugoj potekli su sa sjevera, a prema trećoj oni su starosjedilački narod Italije. Prva se teorija temelji na tradiciji iz vremena Herodota, koji je govorio o seobi jedne skupine Lidijaca pod vodstvom Tirena, sina kralja Atisa. Iako su moderni kritičari odbacili tu zamisao, našla je potvrdu u epigrafskoj građi s otoka Lemna, nedaleko od nekadašnje lidijske obale. Pismo i stanoviti jezični sadržaji u epigrafu s Lemna vrlo su slični jeziku Etruščana. Drugi su povjesničari, ukazujući na veliku količinu predmeta istočnoga podrijetla i uopće istočnih kulturnih utjecaja, pogotovo u VII. i VI. stoljeću prije n.e., snažno poduprli ideju o istočnom podrijetlu. Prema njihovu mišljenju, takva se količina istočnih kulturnih sadržaja može objasniti jedino masovnom migracijom s istoka. Druga je teorija, polazeći od arheoloških istraživanja paleoetnologa Luigija Pigorinija, pretpostavila da su Etruščani i italski narodi stigli u migraciji sa sjevera. Smatralo se da su ti ljudi prenijeli obred kremacije u Italiju, koji je djelomično zamijenio inhumaciju. Prema toj teoriji, koja nije naišla na veliku potporu, etruščanski je element povezan s kulturom Villanove. Čini se da je treća teorija, starosjedilačka, koju je odavno iznio Dionizije iz Halikarnasa, postala dosljednija nakon pojave novih jezičnih studija koje su težile dokazati postojanje predindoeuropskoga jezičnog sloja. Taj su sloj jezikoslovci nazvali »tirenskim«, smatrajući da je bio stariji od italskih narječja indoevropske porodice. Prema tome, Etruščani su navodno potekli iz spoja kulturnih i etničkih elemenata iz ranijeg sloja i iz superponiranih slojeva iz brončanoga doba. S tim u vezi Massimo Pallottino ističe potrebu izbjegavanja shematskih pojednostavljenja složena problema. Prema njemu, etruščanski narod oblikovao se u Etruriji. Tijekom tog procesa važnu je ulogu odigrala kulturna i trgovačka razmjena s putnicima iz Egeje koji su stizali privučeni rudnim bogatstvom otoka Elbe, Rudonosnih brda (Colline Metallifere) i Planina Tolfe (Monti di Tolfa). Istočna obilježja, prema Pallottinu, posljedica su kulturnih prinosa koji su proželi etruščansku kulturu. I autor članka, poput Pallottina, smatra da se složeni kulturni i jezični sklop Etruščana može objasniti jedino kao posljedica više čimbenika, uključujući i vjerojatnu amalgamaciju većega broja naroda i skupina naroda koji su govorili različite jezike i ostavili svoje utjecaje u etruščanskim običajima i epigrafima.