Slavenski i norveški jezik i kulture u doticaju: utjecaj norveškog jezika i kulture na mlade imigrante iz bivše Jugoslavije

Sažetak

Tema ovog rada zasniva se na autoričinoj doktorskoj disertaciji Slavenski i norveški jezik i kulture u doticaju: utjecaj norveškog jezika i kulture na mlade imigrante iz bivše Jugoslavije. Disertacija je podijeljena na dva dijela: I. dio – Kulture u doticaju i II. dio – Jezici u doticaju, te završni dio koji rezimira prethodna dva dajući ocjenu i razmišljanja o jeziku i kulturi. Oba dijela (I. – analiza studentskog društveno-kulturnog okvira i II. – lingvistička analiza) prikaz su čimbenika za koje se pretpostavlja da utječu na prvi jezik (L1) studenata iz bivše Jugoslavije te kulturni razvoj, očuvanje kulture, čimbenici koji se mogu povezati s obiteljskom sredinom i podrijetlom, norveškim jezikom (L2) i utjecajem okruženja. Može se zaključiti da studenti slabije govore materinski jezik (promatran kao jezična kompetencija), ali ga nisu zaboravili. Isto tako može se doći do zaključka da studenti koji dobro znaju materinski jezik jesu oni koji sebe označavaju kao dvojezične a tako ih određuju i njihovi profesori. U disertaciji je izrečena tvrdnja da je moguće da se imigrantska djeca identificiraju s dvjema kulturama kao nužnost (funkcionalna realnost) u odnosu na svoj bikulturalni i bilingvalni stil života. Analiza studentskih stavova, društvene interakcije i njihovo mišljenje o norveškom društvu pokazuju da se djeca imigranata iz bivše Jugoslavije nalaze u procesu razvoja identiteta s dvjema različitim varijantama identiteta koji se zasnivaju na identifikaciji s njihovom etničkom kulturom i identifikaciji s norveškom kulturom. Bikulturalni identitet studenata tu se smatra posljedicom uzajamnih i djelatnih kulturnih procesa čiji su temelj kulturni elementi koje su stekli iz dviju kultura i dvaju jezika a u svom društvenom ponašanju koriste ih i naizmjence i kao alternativu.