Sindskojezični Hindi u Londonu − očuvanje jezika ill jezični pomak

Sažetak

Etničke studije pokazuju da neke manjinske zajednice skreću prema jeziku zemlje primitka, ali se sve ne odmiču od svoga etničkog jezika. Londonski sindskojezični Hindi manjinska su jezična zajednica koju se dosad još nije istraživalo. Lingvistička situacija sindskog jezika u Londonu istražuje se s ciljem da se ustanovi je li ta manjinska zajednica sačuvala svoj etnički jezik i koliko se njime služi. Jezični pomak mjeri se usporedbama u izbom jezika triju naraštaja. Metodologija koja se koristila za određivanje dominantnog jezika u privatnom i javnom okruženju sastojala se od anketnih upitnika sa 73 pitanja, intervjua i opažanja anketiranih o opsegu govornih aktivnosti i događanja. Upitnik je dan svakom članu pet sindskih kućanstava na području Ilforda kako bi se dobila sveobuhvatna slika jezičnih izbora različitih članova obitelji, a intervjui sa starijim članovima obitelji trebali su oslikati povijest njihove zajednice. Osim toga, kako bi se odredilo njihovo znanje, postavljenje zadatak u kojem se od triju naraštaja jedne obitelji tražilo da na engleskom jeziku ponove istu šalu. Analizirani su jezični izbori zajednice kod kuće, na poslu i u području religije, kao i u međuetničkome međusobnom djelovanju. Raspravlja se o funkcijama sindskog jezika kada se on upotrebljava u razgovoru s miješanim kodovima. Milroy (1987) tvrdi da zatvorene i guste mreže pridonose održavanju etničkih jezika. Međutim, iako je dokazano da u londonskoj sindskojezičnoj zajednici postoje guste društvene mreže, one ne pomažu očuvanju uporabe sindskog jezika. Štoviše, brakovi sa sindskim ženama iz Indije nemaju nužno za posljedicu očuvanje jezika. Ispitivanje stavova zajednice prema sindskome i engleskome, temeljeno na preferenciji, uporabi jezika i podacima koje je sama zajednica dala o sebi, otkriva pragmatičan stav prema izboru jezika. Engleski se smatra jezikom većeg djelovanja. Kuća (dom) također nije pogodno područje za očuvanje jezika jer se stariji članovi zajednice jezično prilagođavaju mlađima i voljni su prihvatiti nerecipročne jezične odgovore. Međutim, sindski se može dulje održati u sferi posla zbog svoje funkcije privatnoga, ekskluzivnog jezika. I vanjski i unutarnji čimbenici jezičnog pomaka oslabili su jezičnu i komunikativnu kompetenciju govornika sindskoga u jezičnoj situaciji kontakta u Velikoj Britaniji. Izgleda da toj zajednici nije potreban distinktivan jezik za očuvanje osjećaja pripadnosti zajednici.