Osjećaj hrvatstva među iseljenicima u Magallanesu (Čile) i njihovim potomcima u posljednjem razdoblju monarhije (1939.–1945.)

Sažetak

Članak propituje političke događaje u bivšoj Jugoslaviji u posljednjem razdoblju monarhije (1939.–1945.) sa stanovišta hrvatskih emigranata u Magallanesu (Čile) i njihovih potomaka. U to su doba postojala dva stava: jedan, naizgled rašireniji, bio je odlučno projugoslavenski i kao takav prihvaćao hegemoniju Velike Srbije; drugi, manje raširen i jednako prividan, naglašavao je hrvatski identitet i identificirao se s onima koji su se u dalekoj domovini borili za političku samostalnost i puno priznanje svoga povijesnog identiteta. Svaka je skupina primala i analizirala vijesti koje su dolazile iz Europe sa svoga stanovišta, osobito one nakon što su njemačke snage 1941. porazile i okupirale Jugoslaviju te stvaranja Nezavisne Države Hrvatske. U članku se prikazuju odgovarajuće manifestacije stavova koji su se odnosili na dominaciju projugoslavena i, unutar te struje, pristalica partizanskog vođe Tita. Hrvatsko-čileanska zajednica u Magallanesu iskazivala je svoje općepoznato jugoslavenstvo, otvoreno ili prešutno, narednih pola stoljeća. Usprkos tome, nekolicina je uporno podupirala hrvatski patriotizam koji je konačno oživio stjecanjem neovisnosti Hrvatske 1991.