Razmještaj stanovništva u Prikaspijskoj regiji

Sažetak

Članak se bavi obilježjima razmještaja stanovništva u priobalnom području Prikaspijske regije. Autor daje kratak pregled povijesti regije obilježene složenom isprepletenošću sudbina naroda koji sada nastanjuju priobalno područje Kaspijskoga mora. U 18. stoljeću na to područje prodire Rusija suprotstavljajući se Iranu. Petar Veliki gradi utvrde koje se kasnije pretvaraju u naselja (Fort-Petrovsk, Fort-Ševčenko, Krasnovodsk i dr.). Razvoj naselja potiče i razvoj prometne mreže. Već se u tom razdoblju javljaju regionalne razlike u razvijenosti prometnih komunikacija. Te razlike umnogome odražavaju različitost ekonomsko-geografskog položaja pojedinih dijelova Prikaspijske regije. S namjerom da procijeni razlike u gustoći naseljenosti unutar Prikaspijske regije, autor primjenjuje metodu delimitacije granica priobalnih područja. Daje se analiza različitih pristupa koji su dosad primjenjivani u istraživanju razmještaja stanovništva u priobalnim područjima. Autor izdvaja nekoliko priobalnih zona koje se međusobno razlikuju prema stupnju atraktivnosti. Zbog različitosti prirodnoklimatskih uvjeta, stupnja naseljenosti i privredne razvijenosti, priobalna područja razlikuju se prema razvijenosti gradskih naselja. Najvećim stupnjem urbaniziranosti odlikuje se obalna zona Azerbajdžana, u kojoj se nalazi i najveći grad cijele Prikaspijske regije (Baku). Usporedna analiza razmještaja stanovništva unutar regije pokazuje da je najviše stanovnika na Iranskom dijelu priobalja, a najmanje na Turkmenskome. Pritom u najnaseljenijim dijelovima (iranskome i azerbajdžanskome) dominira arealni (centrifugalni) tip razmještaja stanovništva; suprotno tome, za najmanje naseljene dijelove (turkmenski i kazahski) karakteristični su disperzivni i žarišni tipovi razmještaja.