Hrvatske vlasti i programi povratka ratnih migranata između plana i realizacije – iskustvo Brodsko-posavske županije

Sažetak

U radu se analiziraju programski dokumenti hrvatskih vlasti o povratku i zbrinjavanju ratnih migranata. Cilj je analiza i tumačenje dokumenata donesenih na državnoj razini, kao i onih na različitim razinama vlasti u Brodsko-posavskoj županiji, te ocjena njihove realizacije. Povratak je počeo još 1992., nakon smirivanja ratnih operacija u Hrvatskoj, a najprije su se vraćale osobe čija naselja nisu bila okupirana, a stambeni objekti su bili useljivi. Povratak kao državna strategija aktualiziran je završetkom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te potpisivanjem sporazuma o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u državno-pravni ustroj Republike Hrvatske. Hrvatska priznaje pravo na povratak svojim domovima svim ratnim migrantima. Povratak raseljenih osoba i izbjeglica ima niz aspekata: od sigurnosnoga, imovinskoga, gospodarskoga, socijalnog, do psihološkog. Pitanje povratka uključuje osim materijalne obnove i (re)konstrukciju lokalnih zajednica, što će vjerojatno biti najteži dio u procesu povratka. Mogućnost suživota različitih skupina ratnih migranata, posebno Hrvata i Srba, ostaje najvažnije, ali i najteže pitanje koje se pritom nameće. Dokumenti o povratku su brojni, no uglavnom su doneseni na državnoj razini, a mnogo rjeđe u lokalnim jedinicama i destinacijama povratka, što je i glavni nedostatak u institucionalnom reguliranju povratka. Lokalne jedinice se najčešće javljaju samo kao posrednici između međunarodnih organizacija koje financiraju povratak i korisnika novčane pomoći i kredita iz redova povratnika. Povratak se uglavnom financira iz državnog proračuna RH, s manjim udjelom međunarodnih organizacija.