Klasifikacija hrvatskih raseljenika za trajanja osmanske ugroze (od 1463. do 1593.)

Sažetak

Nakon sažetih prikaza ratne svakodnevice hrvatskih zemalja nastale nakon pada Bosne 1463., osnovne sociološke tipologije raseljenih osoba, te historiografskih postignuća u proučavanju hrvatskih raseljenih osoba proisteklih iz osmanske ratne ugroze, autor upozorava da se osnovna klasifikacija na pojedine skupine raseljenika formirala s obzirom na stupnjeve ratne opasnosti koje su im prijetile na njihovim autohtonim područjima. Ističe kako u teritorijalnom smislu uz okupiranu postoje tri zone ratne opasnosti koje su na različite načine utjecale na ponašanje ugroženog stanovništva koje je tijekom dugotrajnoga osmanskog pritiska na srednjovjekovne hrvatske zemlje u određenom trenutku donosilo odluku o napuštanju domicilnog prostora. Taj je moment često ovisio i o interesu i volji svakog pojedinca da brani svoje baštinjene duhovne vrednote, socijalne pozicije i materijalne vrijednosti. Autor, dakle, naglašava kako je upravo s pozicije dugotrajne ugroženosti starosjedilačkoga žiteljstva nastao i vrlo profiliran raseljenički pojmovnik u hrvatskom jeziku, koji krajem 16. stoljeća poznaje četiri osnovne skupine raseljenika: izbjeglice, prognanike, izgnanike i prebjege. No, upozorava kako se tezaurus raseljeničkog pojmovnika u onih naroda koji su bivali udomiteljima raseljenim osobama razvijao upravo s pozicije njihove udomiteljske uloge te je njihov, u odnosu na istančan pojmovnik raseljenih udomljenika, u pravilu bio vrlo jednostavan. Poput njemačkog »udomiteljskog« pojmovnika iz 16. stoljeća koji poznaje dva pojma: izbjeglica – Fluchtig i izgnanik – Vertrieben, tako se i moderni pojmovnik međunarodnih institucija koje brinu o silom raseljenim ljudima ograničio na dva pojma: izbjeglice – refugees i prognanici – displacees.