Migracije u Norveškoj i drugim skandinavskim zemljama

Sažetak

U članku se daje pregled migracijskih kretanja u Norveškoj i drugim skandinavskim zemljama. Pregled se pretežno usredotočuje na povijest, ali se i komentira današnja situacija. Govori se o kvantitativnoj dimenziji norveške i skandinavske migracije u različitim razdobljima, ali se raspravlja i o kulturnim okolnostima u vezi s iseljavanjem i useljavanjem u tu sjevernu europsku regiju. U Norveškoj je iseljavanje započelo ranije nego u drugim skandinavskim ili nordijskim zemljama. Od skandinavskih zemalja »jedino je iseljavanje iz Norveške u Ameriku poprimilo veće razmjere polovinom 19. stoljeća«. Švedska i Danska »ušle su tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća u razdoblje masovnog iseljavanja koje je doseglo vrhunac u osamdesetim godinama tog stoljeća«. Iseljavanje s Islanda započelo je kasnije i postalo »masovnim tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća«, istodobno kao u Istočnoj i Zapadnoj Europi. Broj emigranata iz Finske »nije bio velik sve do prvih desetljeća 20. stoljeća«. U tradicionalnim migracijskim istraživanjima razlozi iseljavanja iz skandinavskih zemalja povezuju se s ekonomskim i društvenim činiocima. U ovom članku temeljenom na autorovoj tezi o iseljavanju iz lokalne župe Skjold u okrugu Rogaland u Norveškoj, od 1837. do 1914., težište je na kulturnom faktoru kada se raspravlja o osnovnim razlozima nordijske masovne emigracije. Upotrebom izraza emigrantska kultura – personifikacija migranata – pokušava se pronaći način kako upotrijebiti individualni psihološki ili motivacijski činilac. Promatranje migracije kao dvostranog procesa također pojačava kulturni ili psihološki individualni faktor.