Suživot Hrvata i Srba u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom razdoblju – implicitna kritika interpretacije rata u Hrvatskoj kao etničkog sukoba

Sažetak

U ovom se radu analiziraju oblici suživota Hrvata i Srba u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom razdoblju. Borba oko suvereniteta i negiranje prava na samoopredjeljenje pojedinih republika bivše SFRJ, sve do oružanih napada jugoslavenske vojske na Sloveniju i Hrvatsku, uglavnom su razorili mrežu primarnih socijalnih odnosa u lokalnim zajednicama zahvaćenima ratom. Ipak su se, čak i u ratnim okolnostima, očuvali neki segmenti mreže susjedskih i prijateljskih veza na lokalnoj razini. Manji broj Hrvata i Srba međusobno se štitio u ratu. Prijeratni suživot i razvijeni oblici socijalne interakcije i komunikacije Hrvata i Srba, zatim neki očuvani mikrosocijalni segmenti etničkih mreža u samom ratu, kao i poslijeratna obnova suživota između Hrvata i Srba, ukazuju na čvrstoću i otpornost primarne socijalne strukture u lokalnim zajednicama. Time dovodimo u pitanje interpretaciju rata u Hrvatskoj kao etničkih sukoba, a afirmiramo tezu o ratu kao političko/državnom sukobu prije svega. Događanja na bivšim ratnim prostorima u Hrvatskoj (u državnoj terminologiji: prostori posebne državne skrbi), uz postupan, spor, ali ipak uzlazni trend u obnovi/uspostavi suživota, ukazuju na razloge/motive sukoba. Sukobi nisu posljedica vjekovne mržnje, netrpeljivosti i dugotrajnih lokalnih konflikata, već suprotstavljenosti različitih političkih projekata koje su zastupali politički reprezentanti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. To su i temeljni argumenti za određenje političkog/ratnog sukoba u Hrvatskoj kao prije svega političko/državnog, a ne etničkoga.