Etničke mape: između stvarnosti i promidžbe

Sažetak

Etničke karte omogućuju uvid u složen etnički sastav pojedinih područja. One su kartografski način prezentacije dijela geografske stvarnosti. Jugoistočna Europa čini se da je zahvalno područje za sastavljače etničkih karata: na razmjerno malenom području nastanjen je velik broj različitih naroda i etničkih skupina. Povrh toga, političke granice često se ne podudaraju s tzv. etničkim granicama odnosno područjima većinske nastanjenosti različitih etničkih skupina. U povijesti Jugoistočne Europe bilo je mnogo primjera izrade etničkih karata i njihove uporabe u političkom kontekstu. U sasvim određenom političkom kontekstu – raspad jugoslavenske federacije u početku 1990-ih godina – pojavile su se i karte o kojima je riječ u ovome članku. Većinu karata izradile su znanstvene ustanove, ili su pak karte izrađene pod nadzorom takvih ustanova ili priznatih stručnjaka, no uvijek s jasnim ciljem da podupru političko stajalište nacionalnog vodstva u razdoblju geopolitičkih promjena i previranja. Statistički i drugi podaci prikazani su korektno. Sastavljači karata nisu krivotvorili podatke no stanovit stupanj tendencioznosti primjećuje se u izboru kartografske tehnike i metode te pojedinih elemenata dizajna karte (izbor boje). Izdvaja se kartografska tehnika koju je favorizirala hrvatska strana (uporaba strukturnih dijagrama) od one kojoj se obično priklanjala srpska strana (plošno prikazivanje etničkih većina). Karte su, očigledno, bile prepoznate kao moćno medijsko sredstvo i utjecajno vizualno pomagalo koje se može korisno upotrijebiti u svrhu stvaranja određene percepcije.