Stavovi učenika, roditelja i nastavnika prema školovanju: što se promijenilo tijekom šest godina u Vukovaru?

Sažetak

Godine 2007. navršilo se deset godina od Erdutskog sporazuma, kojim je, između ostaloga, regulirano pravo srpske manjine u hrvatskom Podunavlju na poseban oblik školovanja. On je u praksi razdvojio djecu prema etničkome načelu na one koji pohađaju nastavu na hrvatskome jeziku i pismu i one čija je nastava organizirana na srpskome jeziku i pismu, onemogućujući im međuetnički kontakt i u sredini koja im je najprirodnija – školi. S druge strane, izvanškolski se kontakt djece u zajednici ko¬ja se nakon rata počela razvijati kao podijeljena zajednica, ne ohrabruje. Cilj ovoga rada jest usporediti stavove prema nekim aspektima školovanja u Vukovaru koji su ispitivani 2001. i 2007. godine. U prvome ispitivanju sudjelovalo je 718 učenika 6. i 8. razreda osnovne škole te 2. razreda srednje škole u nastavi na hrvatskome i nastavi na srpskom jeziku, 953 njihova roditelja te 113 nastavnika nacionalne grupe predmeta. U drugom ispitivanju sudjelovala su 703 učenika iste dobi, uz dodani uzorak učenika 1. razreda srednje škole, 849 roditelja te 88 nastavnika. Ispitani su stavovi prema školskoj integraciji, socijalnoj integraciji djece izvan škole, multikulturnosti, asimilaciji manjina te trima mogućnostima obrazovanja manjina u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju blago, ali konzistentno i statistički značajno približavanje stavova većine i manjine o pojedinim aspektima školovanja i izvanškolskim odnosima tijekom šestogodišnjeg razdoblja. U radu se raspravlja o implikacijama odvojenoga školovanja djece u Vukovaru na sadašnje i buduće međuetničke odnose u zajednici.