Religije u Jugoistočnoj Europi: historijskoantropološki pristup

Sažetak

U članku se na historijskoantropološki način pristupa religijskim fenomenima u Jugoistočnoj Europi. Uz pomoć historijske komparacije autor nastoji rasvijetliti religijske fenomene Jugoistočne Europe i pružiti njihov pregledan prikaz. Pritom značajno mjesto daje historijskoj sociologiji kao disciplini koja se, između ostaloga, bavi i religijskom uvjetovanošću društvenih procesa. Tekst se sastoji od dva dijela. U prvome se autor bavi pitanjem religijske posebnosti Jugoistočne Europe i sagledava ga s nekoliko stajališta. Najvažnijim obilježjima religijske situacije tog dijela Europe smatra partikularizam, arhaizam i sinkretizam. Autor analizira povijesnu uvjetovanost opstojnosti svih triju svjetskih monoteističkih religija u regiji, njihove učinke na društveni razvoj Jugoistočne Europe, odnos vlasti prema vjerskim zajednicama i postojanje različitih tradicija unutar pojedinih religijskih kultura. Uz analizu prisutnosti drevnih elemenata i kontinuiteta pretkršćanskih rituala i vjerovanja naglašava i jak sinkretizam koji obilježava religijske tradicije Jugoistočne Europe. U drugom dijelu teksta autor uspoređuje religijske fenomene u Jugoistočnoj Europi i analizira regionalne religijske tradicije. S historijskoantropološkog stajališta prikazuje vjerske obrede, nositelje obreda, mjesta obreda, vrijeme obreda te obredne jezike svake od svjetskih religija zastupljenih u regiji. Naglašavajući kontinuitet religijskoga života i religijske tradicije u Jugoistočnoj Europi, autor završava s razdobljem komunističke vladavine u drugoj polovini 20. stoljeća i razmišljanjem da se i komunizam sa svojom ateističkom doktrinom u sekularnoj formi kulta zapravo nastavlja na religijske tradicije.