Preimenovanja zagrebačkih ulica i trgova

Sažetak

Članak se bavi promjenama uličnoga nazivlja u gradu Zagrebu. U prvome se dijelu rada na primjeru gradske četvrti Donji grad analiziraju dijakronijske promjene uličnoga nazivlja počevši od prvoga sustavnog imenovanja ulica 1878. Analiza službenih promjena naziva ulica tijekom zagrebačke povijesti rezultirala je izdvajanjem pet razdoblja ideološki motiviranih imenovanja/preimenovanja: 1. razdoblje modernizacije Hrvatske, kada je provedeno prvo službeno imenovanje, s izraženom tendencijom politizacije i nacionalizacije gradskoga krajolika, 2. razdoblje Kraljevine SHS/Jugoslavije, kada se u nazive ulica ugrađuju simboli nove monarhije, ideje zajedništva Južnih Slavena, slavenofilstva i proslavenske geopolitičke orijentacije, ali pritom i dalje prilikom imenovanja najprisutnija ostaje nacionalna ideja, 3. razdoblje NDH, s dekanonizacijom znakova jugoslavenske monarhije i južnoslavenske orijentacije te referiranjem na ustaški te njemački nacistički i talijanski fašistički pokret, 4. razdoblje socijalizma, s ugradnjom ideala i heroja radničkoga pokreta i Narodnooslobodilačke borbe u kanonski sustav i 5. razdoblje nakon demokratskih promjena 1990., kada se gotovo svi znakovi socijalizma i komunističke/antifašističke borbe brišu, a izrazito je prisutan proces ugradnje novih referenci na staru nacionalnu kulturnu i povijesnu tradiciju. Završni dio članka bavi se javnim diskusijama vezanima uz odabir lokacije trga po imenu prvoga predsjednika nezavisne Hrvatske Franje Tuđmana. Analiza javne polemike pokazuje dva suprotstavljena diskursa: desne političke opcije, koja se zalaže za središnju poziciju trga, a odabrani prostor smatra »neadekvatnim i nedefiniranim«, »nedovoljno dostojnim mjestom«, »običnom ledinom«, »neuređenim parkom«, te lijeve političke opcije, koja odabrani prostor trga predstavlja kao »drugo srce grada«, »najljepši«, »najveći i najreprezentativniji trg«. Diskusija o Trgu Franje Tuđmana u radu se interpretira kao odraz simbolične snage prostora i lokacije.