Povratne umirovljeničke migracije na hrvatskim otocima

Sažetak

Iseljavanje i depopulacija na većini hrvatskih otoka kontinuirano traju desetljećima, što je odredilo njihov demografski i društveno-gospodarski razvoj. Za mnoge je iseljenike povratak kući mogućnost o kojoj razmišljaju tijekom života. Premda povratnički tokovi donekle mogu ublažiti dugotrajne negativne demografske trendove, dominantni su oblik povratnih migracija na hrvatskim otocima, napose malima, povratne umirovljeničke migracije. Time se povećava udio staroga u ukupnome stanovništvu i samo se prividno ublažavaju posljedice dugotrajne emigracije. Tri su temeljna pojma kojima se rad bavi: umirovljenje, povratna migracija i reintegracija u lokalne otočne zajednice. Autor ih potkrepljuje podacima istraživanja prikupljenima metodom intervjua s povratnicima umirovljenicima na četiri hrvatska otoka (Lošinj, Zlarin, Kaprije i Žirje). Povratak se kroz model životnog toka promatra kao jedna od etapa u migracijskom procesu, koji ne mora biti konačan, a može biti potencijalno reverzibilni korak.