U ovome se radu, polazeći od dinamičke verzije teorije grupnoga sukoba, nastoji utvrditi povezanost promjena stavova hrvatskih građana prema imigrantima i imigraciji s migracijskim tokovima u širem (europskom) i užem (hrvatskom) društvenom kontekstu. Koristeći se podacima iz Europskoga društvenog istraživanja (ESS) analizira se stavove prema imigrantima i imigraciji prije (ESS5-2010/2011) i poslije (ESS9-2018/2019) »migracijske krize« u europskome kontekstu i prije (ESS10- 2020/2021) i nakon (ESS11-2023/2024) značajnijeg porasta broja imigranata u Hrvatskoj. Osim toga regresijskom se analizom utvrđuje osnovne prediktore tih stavova. Pokazuje se da su u Hrvatskoj poslije »migracijske krize«, kao i u većini europskih zemalja, izraženi pozitivniji stavovi prema imigrantima i imigraciji, što upućuje na relativnu stabilnost tih stavova. Međutim, utvrđeno je da su ti stavovi nakon znatnog porasta broja imigranata statistički značajno negativniji. Ta je promjena osobito izražena na indikatoru imigracijske kulturne prijetnje što se povezuje i s utvrđenim ksenofobnim stavovima u prethodnim istraživanjima, u vrijeme kad Hrvatska nije bila imigracijska zemlja. Osim toga, utvrđeno je nekoliko prediktora stavova prema imigrantima i imigraciji među kojima politička orijentacija najviše pridonosi objašnjenju tih stavova. Negativnije stavove prema imigrantima i imigraciji skloniji su ponajprije izraziti stariji ispitanici, manje obrazovani, iz ruralnih naselja, koji su se izja te oni koji su skloniji nacionalizmu. Zaključuje se da sve to upozorava na stanovitu strukturnu ksenofobiju u hrvatskome društvu i potrebu osmišljavanja imigracijske politike kojom će se regulirati integracija imigranata kao dvosmjeran proces između imigranata i domaćeg stanovništva.

KLJUČNE RIJEČI: migracije, imigracija, europska »migracijska kriza«, stavovi prema imigrantima, imigracijska ekonomska prijetnja, imigracijska kulturna prijetnja, ksenofobija