Popisi, brojevi, ljudi: povijesni, politički i afektivni aspekti dokumentiranja smrti na granicama

Sažetak

Smrti na granicama, ili kako se još nazivaju, smrti migranata ili smrti tijekom migracije, prerane su smrti osoba čije je kretanje i/ili bivanje na nekom teritoriju iregularizirano. Te često nasilne smrti sastavni su elementi suvremenoga europskog režima kontrole iregulariziranih migracija. Nevidljive su u službenim statistikama, ali ih autonomno dokumentiraju različiti akteri, pojedinci, institucije i organizacije. U članku se iz povijesne perspektive kontekstualiziraju dva najpoznatija dokumentacijska pothvata u tom području. Prvi je popis umrlih na granicama međunarodne mreže UNITED nastao u okviru europskoga antirasističkog pokreta u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. Drugi je Missing Migrants Project Međunarodne organizacije za migracije (IOM) koji se vezuje uz recentnije prakse humanitarizacije granica i migracijsku industriju. Nakon osvrta na ishodišta i ciljeve, formate, definicije smrti na granicama i metodologije tih dvaju pothvata, članak se zadržava na argumentima feminističke, dekolonijalne i abolicionističke kritike dokumentiranja rasno kodiranog nasilja i smrti na granicama. U nastavku na te argumente, rasprava se proširuje na druge povijesne i suvremene primjere dokumentiranja smrti i uz njih vezane afektivne aspekte. U tom se kontekstu pozornost preusmjerava na same prakse dokumentiranja, pri čemu do izražaja dolaze afektivni aspekti takvih dokumentacijskih pothvata i njihovi mogući transformativni potencijali.

KLJUČNE RIJEČI: smrti na granicama, iregularizirane migracije, dokumentiranje, popisi, brojevi, afekti, društvena promjena