Demografsko starenje na hrvatskim otocima

Sažetak

U radu se analiziraju promjene u sastavu stanovništva hrvatskog otočja prema dobi, upozorava na stupanj ostarjelosti stanovništva, daje prostorna diferencijacija procesa te predočuje perspektiva starenja na razini naselja. Tipizacija stupnja ostarjelosti stanovništva temelji se na bodovnoj vrijednosti i ima sedam tipova. Ukupna otočna populacija u 2011. godini pripada tipu 5 – vrlo duboka starost. Gotovo polovina naseljskog skupa (od ukupno 303 naselja) zahvaćena je najvišim stupnjevima ostarjelosti (tipovi 6 i 7). Utvrđeno je da će četvrtina otočnih naselja postati »mrtva sela« u doglednoj budućnosti; najviše ih je na malim otocima, ali i u unutrašnjosti većih otoka. To su sela koja u svakom pogledu propadaju, u kojima vene i gasi se oblik života kakav poznajemo. Sadašnji ostarjeli seljaci uglavnom su i njihovi posljednji stanovnici. Sve govori da demografska obnova otoka nije moguća sa snagama in situ. Za uspješnu organizaciju života na otocima, malim i velikim, važno je uspostaviti ravnotežu između potreba i mogućnosti, a činjenica je da u tome postoji trajni nerazmjer, koji je posebice dubok na malim otocima. U prevladavanju nepovoljnih demografskih tendencija nužan je senzibilan i selektivan pristup. Stoga je u osmišljavanju strategije razvoja nužno poštovati posebnosti pojedinih otočnih skupina i otoka. Do rješenja problema treba doći djelovanjem lokalne i šire zajednice u sinergiji s relevantnim stručnim i znanstvenim ustanovama. Ako se pak ne nađu rješenja ili mjere ne dadu rezultata, ako se otoke prepusti stihiji depopulacije i senilizacije, dio otočja postat će pustoš. To bi s obzirom na vrijednost tog prostora, čije su bogatstvo prije svega ljudi, bio nedopustivi civilizacijski nazadak.