Analiza korištenja aktivnog i pasivnog biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj: primjer izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina 2015. i 2019. godine

Sažetak

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (UZPNM) iz 2002. propisuje održavanje izbora za predstavnike i članove vijeća nacionalnih manjina sukladno posebnome izbornom zakonu. Jedinstveni izborni zakon kojim se uređuje izbor članova vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave stupio je na snagu tek 14. ožujka 2019., sedamnaest godina od donošenja UZPNM-a. Prvi izbori održani prema odredbama tog zakona bili su izbori za predstavnike i članove vijeća nacionalnih manjina, održani 5. svibnja (prvi krug) i 19. svibnja (drugi krug) 2019. Izbori 2019. prošli su u hrvatskome medijskom prostoru neprimjetno, uz iznimke angažmana pojedinih lokalnih medija na područjima s većim brojem stanovnika pripadnika nacionalnih manjina. Osim nevidljivosti, drugi problem izbora 2019. slab je odaziv birača, od deset do dvadeset četiri posto, ovisno o razini jedinica samouprave na kojoj su izbori provedeni. Empirijskom analizom rezultata izbora i Vladinih Izvješća o provedbi UZPNM-a pokušava se odgovoriti na pitanje u kojoj su mjeri nacionalne manjine koristile svoje izborno pravo na izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u prethodnom izbornom ciklusu (2015. – 2019.) te utječe li izdašnije financiranje djelovanja i aktivnosti vijeća nacionalnih manjina na izlaznost birača. Analizom rezultata ujedno se teži odgovoriti na pitanje je li donošenje novog Zakona pomak u promicanju političkih prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te putokaz sudionicima izbora za pripremu aktivnosti za novi izborni ciklus.

KLJUČNE RIJEČI: nacionalne manjine, vijeća nacionalnih manjina, izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, izborna izlaznost pripadnika nacionalnih manjina, financiranje djelovanja i aktivnosti vijeća nacionalnih manjina