Od druge polovine 20. stoljeća, uslijed iskustava svjetskih ratova i ubrzanih globalizacijskih procesa, u društvenim znanostima počeo se javljati značajniji interes za pojam kozmopolitizma. Velik broj teorijskih razmatranja koncepta upozorio je na njegovu ambivalentnost, što se odrazilo na manjak empirijskih istraživanja na tu temu i nedostatak instrumenta za pouzdano mjerenje kozmopolitizma. Uzimajući u obzir multidimenzionalnost koncepta, cilj ovog istraživanja bio je jasnije teorijsko i empirijsko tumačenje određenog aspekta kozmopolitizma. U konceptualnom dijelu rada iznesene su glavne podjele i tipologije kozmopolitizma, razmotren je odnos koncepta s procesima globalizacije i transnacionalizma te su istaknuti glavni problemi koji se javljaju prilikom pokušaja jasnoga teorijskog definiranja koncepta. Pregledom teorijskih razmatranja fokus ovog istraživanja usmjeren je na kulturnu dimenziju kozmopolitizma koja se očituje u svijesti i praksama pojedinaca. Na osnovi prethodnih empirijskih istraživanja određen je potencijalni instrument za njegovo mjerenje te su testirane konstruktna i konvergentna valjanost ponuđene skale. Istraživanje je provedeno online anketom na prigodnom uzorku studenata Sveučilišta u Zadru (N = 202). Nakon provedene konfirmatorne faktorske analize na inicijalnom instrumentu, definirana je pouzdana skala kozmopolitizma koja se sastoji od šest čestica koje ispituju stavove i prakse otvorenosti prema drugim kulturama i ljudima iz drugih kultura. Testiranjem skale s drugim pokazateljima, za koje se u prijašnjim istraživanjima utvrdila povezanost s kozmopolitizmom, utvrđena je konvergentna valjanost instrumenta. Rezultati istraživanja pokazali su kako je primijenjena skala kozmopolitizma pouzdan i valjan instrument za mjerenje dimenzije kulturnoga kozmopolitizma, što otvara nove mogućnosti za njegovo razumijevanje i povezivanje s drugim konceptima.

KLJUČNE RIJEČI: kozmopolitizam, kulturni kozmopolitizam, transnacionalizam, validacija skale, konfirmatorna faktorska analiza