Razlozi izbora teme ovoga rada jesu ubrzano starenje stanovništva Hrvatske i znatne migracije, seljenje unutar zemlje, iseljavanje, ali i doseljavanje sve više stranaca. Cilj rada jest vrednovati prednosti i nedostatke istraživanja starenja (kvalitete života starih ljudi) i migracija (kvalitete života migranata) iz perspektive životnog puta pregledom nekih od važnijih radova koji se time bave, podjednako teorijski i/ili primijenjeno. Perspektiva životnog puta (life course perspective) složen je pristup istraživanja života pojedinca ili skupina odnosno određenih procesa. Prema raznim autorima, perspektiva životnog puta povezuje povijesni kontekst koji određuje pojedinčev život s osobnom povijesti (ključnim događajima njegova života) (Edmonston, 2013; Holman i Walker, 2020). Analizirajući više desetaka radova, autorica nastoji pokazati primjenjivost na istraživanja vezana uz starenje populacije i procjenu kvalitete života te stupanj integracije imigranata u zemlju primitka. Pritom, objašnjavajući metode prikupljanja podataka u različitim istraživanjima, pomnije raščlanjuje prednosti uporabe biografske metode (životne priče, životne povijesti) (Atkinson, 1998; Shanahan i Macmillan, 2008). Naime, istraživanja kvalitete života starih ljudi moraju biti utemeljena na teorijskoj konstrukciji starenja i povijesnom kontekstu, oslanjajući se na podatke o bitnim životnim događajima pojedinca i prosudbama iskustava ispitanika i istraživača, jednako kao i istraživanja kvalitete života migranata. Kao i starenje, i migracije su uvijek politički, društveno i gospodarski uvjetovane te specifične s obzirom na jedinstvenost života svako migranta, odnosno pojedinčeve životne priče. Pregledom odabrane literature posvećene istraživanjima starenja i migracijama kao dvama odvojenim procesima, ali promatranima iz iste perspektive, moguće je zaključiti da dijele slične putanje, prijelaze, prekretnice i vrijeme (Edmonston, 2013).

KLJUČNE RIJEČI: perspektiva životnog puta, starenje, migracije, životna priča