Suočiti se sa strahom i odgovoriti hrabrošću: razumijevanje uloge emocije straha u konstitutiranju »emotivne dimenzije« državljanstva pripadnika iseljeništva koji su se dobrovoljno vratili u Bosnu i Hercegovinu

Sažetak

Ovaj rad razmatra slučaj dobrovoljne povratne migracije u postkonfliktno društvo, kao što je to Bosna i Hercegovina (BiH), kada se povratnik, iako ima pravnu, ekonomsku i društvenu mogućnost da ostane živjeti i raditi u inozemstvu, svojevoljno odluči vratiti. Početna je tvrdnja rada da je osnovna motivacija za ovakvu vrstu migracije emotivne prirode i da, iako duboko istražena emocija »patriotske ljubavi« (Brown, 2014) čini značajan dio povratničke emotivne strukture, i druge emocije igraju jednaku, a u nekim slučajevima i važniju ulogu. Autoričin je argument da je strah jedna od ključnih emocija koje konstituiraju povratničko svakodnevno iskustvo državljanstva te navodi tri dimenzije straha: etnička diskriminacija, ekonomska neizvjesnost i zloupotreba političke moći. Činjenica da povratnici nastavljaju živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini čin je njihove velike hrabrosti, a uspjeh njihova povratka nije uvjetovan državnom strukturom predviđenom Daytonskim mirovnim sporazumom, koji uključuje i sadašnji ustav BiH, nego se događa usprkos svim preprekama koje ovakva državna struktura podrazumijeva. Autorica svoje zaključke temelji na tematskoj kvalitativnoj analizi podataka iz 35 dubinskih intervjua s pripadnicima bosanskohercegovačkog iseljeništva koji su se dobrovoljno odlučili vratiti i ponovo nastaniti u BiH.

KLJUČNE RIJEČI: »emotivne dimenzije« državljanstva; strah; dom; pripadanje; povratne migracije; Bosna i Hercegovina